Tvoje dijete iznenada ugrize drugo dijete, udari te ili se, vrišteći, baci na pod jer treba da obuče jaknu? Takve situacije mogu roditelje zbuniti – i ponekad ih dovesti do granica izdržljivosti.

Otprilike između 1,5 i 4 godine jaki izlivi emocija i impulsivno ponašanje su kod mnoge djece dio normalnog razvoja. To ne znači automatski da je tvoje dijete agresivno ili da si ti nešto pogrešno uradio/la. Tvoje dijete tek uči da razumije jake osjećaje i da ih sve više samo reguliše.

Zašto u fazi autonomije dolazi do napada bijesa?

U fazi autonomije tvoje dijete otkriva svoju volju i sve više doživljava sebe kao samostalnu osobu. Želi samo odlučivati, isprobavati i učestvovati u odlukama – ali frustraciju i razočaranje još ne može tako dobro podnijeti.

Jaki osjećaji su već tu, dok se kontrola impulsa i samoregulacija tek postepeno razvijaju. Zato mnoga djeca u ovom uzrastu ponekad reaguju ovako:

  • vikanjem ili plakanjem
  • udaranjem ili ugrizanjem
  • bacanjem predmeta
  • bacanjem na pod
  • bježanjem ili skrivanjem

Odraslima reakcija ponekad djeluje nesrazmjerno. Tvojem djetetu se situacija u tom trenutku zaista može činiti preplavljujućom. Neka djeca tu napetost glasno pokazuju, druga se radije povuku ili pokušaju pobjeći iz situacije.

Šta je u ovom uzrastu često još normalno?

Mnoga djeca povremeno pokazuju:

  • napade bijesa zbog sitnih okidača
  • snažan protest protiv granica
  • udaranje ili ugrizanje zbog preopterećenosti
  • teškoće s dijeljenjem ili čekanjem
  • brze promjene između ljutnje i dobrog raspoloženja
  • jak frustraciju kad nešto ne uspije

Takve reakcije se često javljaju češće kada je tvoje dijete umorno, gladno, bolesno ili previše stimulisano. Tada mu je još teže da se osloni na već razvijene sposobnosti samokontrole.

Zašto ugriz ili udarac ne znači automatski zlobu

Mala djeca često djeluju impulsivno. Ne žele nužno svjesno povrijediti, nego reaguju na unutrašnje stanje koje još ne mogu drugačije izraziti.

Dijete može, na primjer, udariti ili ugristi jer je:

  • frustrirano ili preopterećeno
  • osjeća se stiješnjeno
  • traži kontakt, ali još ne nalazi odgovarajući način za to
  • još ne može riječima izraziti svoje potrebe i osjećaje

To objašnjava ponašanje – ali ne znači da ga moraš dopustiti. Važnije od traženja krivca je da svom djetetu pokažeš koje granice važe i kako može svoje osjećaje sve više izražavati na drugačiji način.

Kako možeš reagovati kada tvoje dijete udara ili grize?

Ne može se svaka situacija spriječiti. Mirna i jasna reakcija pomaže tvom djetetu da se opet izvuče iz preplavljenosti. Ova podrška se naziva i ko-regulacija.

U toj situaciji možeš:

  • ostati što mirniji/a
  • odmah zaustaviti udaranje, grizenje ili bacanje
  • zaštititi sebe i drugu djecu
  • ukratko reći šta primjećuješ: „Sad si baš jako ljut/a.“
  • postaviti jasnu granicu: „Neću dozvoliti da udaraš.“
  • ostati što više uz svoje dijete, dok se ne smiri

Duga objašnjenja tokom jakog napada bijesa obično malo pomažu. Tek kada je tvoje dijete ponovo spremno da razgovara, možete pričati o tome šta se desilo.

Šta pomaže da napadi bijesa budu rjeđi?

Mnoga djeca imaju koristi od:

  • pouzdane dnevne rutine
  • dovoljno sna
  • redovnih obroka
  • unaprijed najavljenih prelaza i promjena
  • izbora primjerenih uzrastu: „Crvena ili plava jakna?“
  • jednostavnih riječi za osjećaje i potrebe

Što bolje tvoje dijete nauči da izrazi svoje potrebe i osjećaje, to više mogućnosti ima da se nosi s teškim situacijama.

Kada trebaš pažljivije obratiti pažnju?

Jaki napadi bijesa sami po sebi najčešće nisu razlog za brigu. Razgovaraj sa svojom pedijatrijskom ordinacijom ako tvoje dijete:

  • sebe ili druge redovno ozbiljno povređuje
  • tokom dužeg perioda vrlo često ima neuobičajeno jake ispade
  • van napada bijesa jedva traži kontakt s drugima ili pokazuje malo interesa za zajedničku igru
  • ponovo gubi već stečene vještine
  • ponašanjem trajno jako ometa vaš porodični ili vrtićki svakodnevni život
  • ili se ti brineš za njegov razvoj

I ako primijetiš da te te situacije redovno dovode do granica izdržljivosti, može biti smisleno potražiti podršku.

Kako možeš dugoročno pratiti svoje dijete

Djeca uče kako da se nose sa snažnim osjećajima korak po korak. Pri tome im trebaju pouzdane osobe od povjerenja koje njihove osjećaje shvataju ozbiljno, a istovremeno postavljaju granice.

Korisno je:

  • imenovati i priznati osjećaje
  • postaviti jasne granice za povređujuće ponašanje
  • uočiti korisno ponašanje i ojačati ga
  • nakon napada bijesa ponovo ponuditi bliskost i povezivanje
  • ne tražiti od svog djeteta više samokontrole nego što je već može imati

S vremenom tvoje dijete sve bolje uči da podnese frustraciju, pronađe rješenja i pretvori osjećaje u riječi.

Bolje razumij razvoj svog djeteta

Uz tio App dobijaš informacije prilagođene uzrastu o emocionalnom razvoju i fazi autonomije. Osim toga, pronaći ćeš praktične smjernice za izazovne situacije u svakodnevici i moći ćeš s vremenom bolje procijeniti promjene u ponašanju svog djeteta.